1907. počinje i proizvodnja komercijalnih vozila poput omnibusa, malih kamioneta, kamiona i sl. Pored toga Laurin&Klement počinje se natjecati i ostvaruje prve značajne uspjehe. U isto vrijeme počinju i prosvjedi radnika što otežava život partnerima Laurinu i Klementu već dovoljno zakompliciran vođenjem tvornice. Laurin je najviše vremena provodio u tvornici i brinuo se o tehnologiji proizvodnje, dizajnu i razvoju, dok je Klement toliko često bio na putu da su njegove rijetke posjete tvornici bile počaščene sa strane radnika sa komentarima tipa «Isus je uskrsnuo». Međutim nisu to bila turistička putovanja nego poslovna putovanja sa ciljem osvajanja novih tržišta. 19. srpnja 1907. Laurin&Klement se transformira iz poduzeća u dioničko društvo. Prvo vijeće uprave sastavljeno je od industrijalaca, političara, bankara i drugih plemenitaša. Klement si prisvaja titulu generalnog direktora, a Laurin tehničkog direktora. 1907. godine u tvornici je bilo zaposleno više od 500 radnika čiji se broj svake godine povećavao sukladno sa površinom tvornice koja je 1920. iznosila čak 53 000 četvornih metara!!!Također, treba istaknuti kako je zahvaljujući Klementovim putovanjima i trgovačkim sposobnostima veliki dio proizvodnje išao van granica Austro-Ugarske, pa su tako njihova vozila se našla na cestama Njemačke, Velike Britanije, Kine, Japana i Australije. Tako se primjerice cijeli vozni park Japanske vojske sastojao od njihovih vozila dok je 1911. samo na Rusiju otpadalo čak 30 posto od ukupne proizvodnje.